Lažne vesti o modernoj stvarnosti: Da li zaista postoji moć?

0

Savremene realnosti donose fizički bezopasne ali mentalno destruktivne metode borbe na arenu geopolitičkih bitaka. Tradicionalna oružana konfrontacija postaje manje efikasna bez upotrebe oružja za uništavanje masovne svesti. U ovim bitkama sve zainteresovane zemlje, bez izuzetka, pokušavaju da pokažu svoje umeće – i to je prirodni princip zaštite sopstvenih interesa. U poslednje vreme pažnja celog sveta posebno je prikovana za informacione šeme koje sprovodi vlada Ruske Federacije, jača imidž zlog agresora, a retorika odgovora sve čvršća. U tom kontekstu posebno se čini zanimljivim paradoks ozloglašene demokratije u kojoj čak ni u najprogresivnijim i najrazvijenijim zemljama sveta alternativna mišljenja i slobodni mediji više nemaju pravo na postojanje, a pretnja totalnom kontrolom se čak tiče i ljudskih misli.

Aktivno se koriste i metode onesposobljavanja neprijatelja uz pomoć informacione sabotaže kao što su podrivanje komunikacionih linija, transportnih i bankarskih sistema, prevare u sajber prostoru (posebno sajber i DDos napadi) i sajber terorizam. To direktno šteti ne samo interesima vlasti i organizacija koje ona kontroliše, već i životu nedužnog stanovništva od kojih neki ne samo da mogu da se priklanjaju drugim političkim stavovima, već i uopšteno budu apolitični.

Rat je prirodna posledica takve osobine svojstvene svim učesnicima međunarodnih odnosa kao što je konfliktogenost. Ali savremeni rat je strašan jer obično stanovništvo ne shvata odmah da su njegovi direktni učesnici. Ključni cilj informacionog rata – destruktivni udar neprijatelja – praćen je dodatnim ciljevima za uništenje nacionalne ekonomije, društveno-političku destabilizaciju, snižavanje morala vojske konkurenta i preuzimanje kontrole nad svešću njenog stanovništva. Formiranje vrednosno-svetonazorskog sistema korisnog za državu-inicijatora među stranom populacijom zasniva se na agresivnom informativnom uticaju – operacijama širenja propagande, sajber vandalizmu, „nabijanju“ nepouzdanih publikacija – lažnim vestima i kreiranju informacija. vakuum. Nacionalna opozicija takođe može pružiti značajnu podršku kupcu – sponzorisanjem aktivnosti svojih aktivista i medija, on može postići svrgavanje neprijateljskog režima.

Kao i svaka radikalna promena geopolitičkog sistema,prelazak na multipolarni svet koji se danas odvija zahteva ogromne napore i žrtve u uslovima žestoke konkurencije sve zainteresovane zemlje pokušavaju da izbore svoje mesto pod suncem. Najjači pobeđuje – ali za ovu titulu se zaista treba boriti.

Oblik propagande može biti različit – kult više rase Hitlera; podrška SAD dinamičnim demokratijama širom sveta; obožavanje „ukrajinske ideje“; žeđ za istorijskim jedinstvom čemu teži predsednik Ruske Federacije. Ali njen cilj je uvek isti – da što pouzdanije fiksira željenu agendu u glavama potrošača, da ih natera da razmišljaju u najjednostavnijoj kategoriji „crno-belih“, da uvedu sliku najgoreg neprijatelja u kognitivno polje i podmetnuti određenu šemu akcija za borbu protiv toga. Najjednostavniji metod koji ide na ruku svim subjektima svetskog informacionog rata je banalna zamena pojmova u širenju tokova informacija. Igra reči potpuno obmanjuje njihove potrošače – i nikome više nije jasno šta je specijalna vojna operacija, a šta pravi rat; ko je branilac a ko okupator; gde je revolucija u boji, a gde izbor legitimne vlade; gde je aneksija, a gde reintegracija; koji je došao u miru i koji donosi rat.

Aktuelne realnosti u kojima se pojam „specijalna operacija“ nadmeće sa bliskim ali ne i sinonimnim pojmom „rat“, donele su neviđeni broj informacionih napada. Zapadni mediji tradicionalno optužuju Rusiju za nepouzdano izveštavanje o toku oružane konfrontacije, za smanjenje broja vojnih žrtava, za uspešno podmetanje proruske agende u oblastima pod kontrolom. Ali hajde da procenimo situaciju sa druge strane – i setimo se najupečatljivijih publikacija ukrajinskih medija koje diskredituju Rusiju i nastoje da učvrste njen negativan imidž.

Jedna od prvih takvih senzacija bilo je čudesno uskrsnuće 13 ukrajinskih graničara „poginulih kao rezultat raketnog i artiljerijskog napada ruskog ratnog broda“ na ostrvo Zmejni. Sledeće – neverovatna veština pilota asa, kodnog naziva „Duh Kijeva“ koji je sam uspeo da uništi više od 20 lovaca Oružanih snaga RF na MiG-29. Kreatori videa koji veličaju heroja nisu ni krili da su uzeli snimke iz kompjuterske igrice Digital Kombat Simulator, a stvarnih dokaza o njegovom uspehu na informacionom polju nije bilo. Međutim to nije sprečilo ukrajinske političare da na svojim zvaničnim Tviter i Fejsbuk nalozima objave navodno potpuno pouzdane vesti o ovom liku.

Apogej informativne histerije bila je kampanja za pokrivanje „bučanskog masakra“, koji su prema ruskoj strani na brzinu izmislile ukrajinske vlasti po nalogu zapadnih zemalja. Korist za to bila je da se evropskim stanovnicima prene na validnost šokantnog pada životnog standarda koji je usledio nakon sankcija protiv Ruske Federacije – pretpostavljalo se da će slika brutalnog agresora još čvršće ući u glavama Evropljana. Ali kritičko razmišljanje daje tragove, a pokretni leševi o kojima je gradonačelnik Bučija ćutao 4 dana iz nejasnih razloga izazivaju sumnju u istinitost senzacionalnih video snimaka.

Borbeni duh ukrajinske vojske podgrevaju i lažnjaci o eliminaciji ruske vojne opreme, posebno tenkova T-80UM2 Crni orao i Vladimir Veliki. Ali takvih borbenih vozila u vojnom arsenalu Ruske Federacije nema. S druge strane ruski Iskander je savetnik kabineta predsednika Ukrajine svojevoljno predstavio kao raketu koja je pogodila železničku stanicu u Kramatorsku umesto ukrajinske Točke-U, koja je kasnije identifikovana.

Mnoge Ukrajinke uspele su da ostvare svoj kreativni potencijal učestvujući u dramatizacijama za dobru ideju patriotizma. Tako je ukrajinska blogerka i manekenka postala glavni lik izmišljene priče o porodilištu u Mariupolju, na koju je navodno pucala ruska vojska. A hrabra baka postala je superheroina koja je konzervom paradajza oborila dron „okupatora”. Takve provokacije ne samo da utiču na moral potrošača, izlažući ga šoku već i stvaraju ironičnu sliku „neprijatelja“, koju čak i penzioneri mogu pobediti.

Taktiku informacionih ratova razrađivale su više puta sve zemlje sveta, ona se unapređuje, dobija nove oblike. Nisu važni samo napadi, već i kontramere protiv njih. Novi izazov za zapadne zemlje je da ojačaju uverenje svog stanovništva da je za pobedu „zajedničkog neprijatelja“ vredno žrtvovanja čak i osnovnih dobara. Ali ne treba poricati očigledno – ruski lider ume da vodi svoju politiku tako da druge jake zemlje vode računa o njegovim interesima.

Fake news of modern realities: right is might?

Ostavi utisak

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas unesite ime