Godišnjica napada na kolonu JNA u Tuzli: Ni nakon 28 godine nema presuda ni kazni za zločin

0

Ni nakon 28 godina nema pravosnažnih presuda u vezi strašnog zločina nad pripadnicima JNA u Tuzli, poznatijeg kao “Tuzlanska kolona”, koji je specifičan jer, zajedno sa Dobrovoljačkom ulicom, predstavlja okidač za početak sukoba.
Istakao je to direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić i dodao da upravo ti zločini pokazuju želju bošnjačkog političkog i vojnog rukovodstva za muslimanskom državom u kojoj nema mjesta za Srbe.

On kaže da, nažalost, ta bošnjačka ideja traje i danas jer ne postoji adekvatan odgovor pravosudnih institucija na zločine nad Srbima u Tuzli i tuzlanskoj regiji, počevši od ovog u kojem su ubijena 54 pripadnika JNA.

Kojić je naveo da su vođeni neki procesi, te naveo primjer u kojem je Tužilaštvo BiH 2009. godine podiglo optužnicu protiv Izeta Smajića, koja ga tereti da je pucao u ranjenog vojnika, što je nesporno i dokazano, ali da to očigledno nije bilo dovoljno za Sud BiH, pa je slučaj prenio u nadležnost Kantonalnog suda, koji je pravosnažno oslobodio Smajića.

On je naglasio da Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica zajedno sa Zavičajnim udruženjem Tuzlaka radi na tome da se održi sjećanje na sve događaje i stradanja srpskog naroda u tuzlanskoj regiji.

“Napravili smo dokumentarni film, a u ovoj godini će biti izdata i publikacija koja govori o istorijskom kontekstu događaja od Drugog svjetskog rata i statusu Srba koji su imali u Tuzli, pa do početka sukoba 1992. godine i svega što se dešavalo kada je riječ o protjerivanju srpskog stanovništva tuzlanske regije. Jasno i nedvosmisleno smo pokazali podatke koji se odnose i na stradanja, i na etničko čišćenje, odnosno protjerivanje Srba”, ukazao je Kojić.

Prema njegovim riječima, publikacija će biti ogromna građa i njome su sačuvana sva sjećanja na stradanja srpskog naroda i događaje koji su bili usmjereni isključivo protiv Srba.

On je rekao da je ovo jedan od načina kako treba čuvati kulturu sjećanja na srpska stradanja, da se ne dozvoli da pravosudne institucije budu te koje će pisati istoriju.

“Ovakvi dokumenti predstavljaju trajne dokumente, značajne za određivanje istorije i događaja u tom periodu i upravo zbog toga smo obuhvatili i period iz Drugog svjetskog rata jer tu postoji kontinuitet srpskog stradanja na tim prostorima, kao i želja, u posljednjem ratu, da se stvori muslimanska država na ovim prostorima bez prava Srba da mogu da žive i učestvuju u bilo kakvom odlučivanju”, naveo je Kojić.

On je ponovio da su i publikacija i dokumentarni film značajni za očuvanje sjećanja i uopšte za postojanja Srba na ovim prostorima.

– Nevine žrtve još čekaju pravdu i nakon 28 godina od strašnog zločina nad kolonom JNA. Za ovaj zločin, sve do danas, niko nije kažnjen, iako se tačno znaju imena i prezimena ideologa, nalogodavaca i izvršilaca masakra na Brčanskoj malti, a gotovo tri decenije kasnije, zločin i dalje traje, jer se u samoj Tuzli 15. maj i dalje obilježava kao Dan odbrane, nevine žrtve proglašavaju za agresore, a zločinci slave kao heroji – navedeno je u saopštenju. poručili su iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.

Iz ovog udruženja ističu da postoje brojni dokazi da su policijske snage Tuzle, Teritorijalne odbrane i “Patriotske lige” na Brčanskoj malti prije 28 godina izvršile klasičan ratni zločin u koji je bilo uključeno i tadašnje rukovodstvo grada, a jedan od dokaza je dugo skrivanje masovne grobnice na tuzlanskom groblju “Trnovac” u kojoj su bili posmrtni ostaci ubijenih pripadnika JNA.

“Postoje i brojna svjedočenja i dokumenti o pripremi i sprovođenju zločina koja, namjerno ili ne, do sada nisu korištena u istragama protiv osumnjičenih za napad na Tuzlansku kolonu”, ističu iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka, ocjenjujući farsom sve dosadašnje istrage, optužnice i sudske procese za zločin nad Tuzlanskom kolonom čiji je cilj da zločinci izbjegnu zasluženu kaznu.

Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini je, vodeći se načelom da odgovornost za počinjeni zločin nikada ne zastarjeva, apelovalo na nadležne u Republici Srpskoj, BiH, Srbiji i međunarodnim pravosudnim institucijama, da pokrenu novu istragu protiv odgovornih za zločin nad pripadnicima JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine, poručujući da nevine žrtve još čekaju pravdu.

“Pred sudom pravde potrebno je ispitati i odgovornost za etničko čišćenje srpskog naroda u Tuzli i sa područja cijele tuzlanske regije odakle je protjerano 85.000 Srba”, ističu iz Udruženja.

Navodeći da je današnja Tuzla grad bez Srba, iz Udruženja ocjenjuju kao licemjerno što ovaj grad i danas ponosno ističe svoju navodnu multietničnost.

“O tome ubjedljivo govore statistički podaci popisa stanovništva iz 1991. i 2013. godine, kolektivno sjećanje srpskog naroda tuzlanske regije, kao i novi dokumenti i dokazi o zločinu na Brčanskoj malti, te brojnim drugim zločinima nad Srbima i progonu Srba u Tuzli i tuzlanskoj regiji”, ističu iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović položiće sutra vijenac na Spomen-kosturnicu na groblju Pučile u Bijeljini povodom 28 godina od stradanja 54 pripadnika JNA u Tuzli koje su, dok su se mirno povlačili iz kasarne, ubile paravojne muslimanske formacije.
Milunović, koji je i predsjednik Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, vijenac će položiti u 11.00 časova, u sastavu najuže delegacije Republike Srpske.

“Zbog epidemiološke situacije, izazvane virusom korona, i ovo obilježavanje biće organizovano bez masovnog prisustva građana”, saopšteno je iz resornog ministarstva.

Organizator obilježavanja ovog istorijskog događaja od republičkog značaja je Odbor Vlade za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

Duško Milunović izjavio je nedavno da, nažalost, još niko nije pravosnažno osuđen za zločin u Tuzli, kada su 15. maja 1992. godine paravojne muslimanske formacije ubile 54 vojnika JNA, koji su se mirno povlačili iz kasarne.

On je istakao da je odgovornost za ovaj unaprijed dobro planiran i pripreman zločin na tadašnjim vlastima opštine Tuzla koje su garantovale bezbjedan izlazak pripadnicima JNA iz grada.
Muslimanske jedinice u Tuzli napale su 15. maja 1992. godine kolonu Jugoslovenske narodne armije /JNA/ i, prema zvaničnim podacima, ubile 59 vojnika, a ranile 44, prekršivši dogovor prema kojem je kolona, koja je kao i ostale jedinice JNA napuštala BiH, trebala da mirno ode iz grada.
Ponovljen je scenario iz Dobrovoljačke ulice u Sarajevu, koji se dogodio nepune dvije sedmice ranije – prvi dio kolone je propušten, a drugi napadnut iz zasjede.

Napad na kolonu JNA u Tuzli poznat je i kao “Tuzlanska kolona”.

Napad su izvršili pripadnici “Patriotske lige” i MUP-a tadašnje BiH pod kontrolom ratne vlade u Sarajevu. Ovaj zločin je direktno prenošen na lokalnoj televizijskoj stanici.

Bošnjaci ovaj dan i zločin nad nevinim vojnicima na odsluženju vojnog roka proslavljaju kao “Dan odbrane Tuzle”.

Prema nekim saznanjima, moguće je da su ubijena 132 vojnika i civila koji su radili u JNA, a bošnjačke vlasti sve ove godine brane nalogodavce zločina i skrivaju još tri masovne grobnice sa 78 tijela.

Autor knjige “Tuzlanska kolona” Dragan Mrkajić tvrdi da je taj napad bio uvod u najveće etničko čišćenje Srba u BiH poslije Drugog svetskog rata.

Kroz svjedočenja 33 preživjela učesnika i zastrašujuće ispovjesti porodica žrtava, Mrkajić potkrepljuje tvrdnje o “savršenom zločinu” na Brčanskoj malti kao metodi specijalnog rata koji je BiH gurnuo u dugogodišnje krvoproliće – zbog interesa velikih sila i nacionalizma malih naroda.

U knjizi su objavljena imena 54 poginula i nestala pripadnika JNA za koje postoje podaci, a autor objašnjava da ovaj spisak žrtava nije konačan jer nije postojala evidencija o dobrovoljcima, civilnim licima i starješinama koji su sa porodicama izbjegli iz Hrvatske i boravili tih dana u kasarni.

Autor navodi da je u koloni koja se povlačila iz kasarne “Husinska buna” u Tuzli bilo stotinjak vozila sa 600 vojnika JNA, ali i civila, žena i djece, koji su odlučili da sa svojom vojskom napuste ovaj grad.

On opisuje i noć nakon zločina u kojoj su izgorjeli ostaci ubijenih vojnika dovezeni na tuzlansku deponiju i zatrpani gomilama smeća, a teren poravnat buldožerom.

Na osnovu višegodišnjeg prikupljanja i analize sve dostupne građe o ovom događaju, autor tvrdi da su tijela ubijenih skrivena na najmanje četiri prikrivene lokacije, od kojih je jedna Bolnica za plućne bolesti u tuzlanskom naselju Slavinovići.

Iz masovne grobnice na groblju Trnovac u Tuzli 1999. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 30 izgorjelih vojnika.

Do danas za ovaj zločin, kao ni za Dobrovoljačku ulicu u Sarajevu, niko nije odgovarao – ni izvršioci, ni naredbodavci iz političkog i vojnog vrha Bošnjaka.

Izvor:(Glas Srpske)

Ostavi utisak

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas unesite ime